Jeste li znali da je čaj od majčine dušice stoljećima unazad služio kao lijek za mnoge bolesti, od gripe do epileptičkih napada?
Čaj od majčine dušice spriječava razne bolesti
U Srednjem vijeku su je miješali sa lavandom i posipali po podovima crkvi kako bi spriječili neželjene mirise.
A mnogo prije pojave moderne medicine, smrvljena majčina dušica stavljala se na zavoje kako bi zacjeljivale rane i kako bi se sprječavala infekcija.
Esencijalnih ulja u majčinoj dušici (ili timijanu, kako se još naziva) je mnogo. Promjenjivi su, pa je i svojstava mnogo – antireumatski, antiparazitski, antiseptički, antivirusni i antigljivični.
Ako se koristi redovno, majčina dušica značajno može smanjiti viruse u tijelu, zbog čega je dobra u borbi protiv sindroma hroničnog umora, fibromialgije, Hašimoto tireoiditisa, reumatoidnog artritisa, lupusa, vertiga, tinitusa i multiple skleroze.
Puna je vitamina i minerala
Bogata je kalijem, željezom i kalcijem – svime što doprinosi regulisanju krvnog pritiska, normalnom stvaranju crvenih krvnih zrnaca i raspodjeli antioksidansa u tijelu. Bogata je majčina dušica i kompleksom vitamina B, vitaminima A i C, te folnom kiselinom.
Timijan ima i svojstva u prevenciji raka, jer sadrži terpenoide, a redovna konzumacija povećava broj DHA kiselina (omega-3 masnih kiselina) u ćelijama mozga, bubrega i srca.
Esencijalna ulja majčine dušice pomažu u liječenju akutnog i hroničnog bronhitisa, upala grla, kašlja, laringitisa, astme…
Kako napraviti čaj od majčine dušice? Iako se može naći i u filter kesicama, ne bi bilo loše da probate sa svježom.
Jednom šoljom provrele vode zalijte jednu čajnu kašiku majčine dušice. Neka odstoji 5 minuta, iscijedite i spremna je za piti.
Majčina dušica sve što trebate znati
Majčina dušica dolazi u više uzgojnih i samoniklih oblika, a svi su oni obuhvaćeni zajedničkim nazivom Thymus serpyllum L. Majčina dušica je višegodišnja puzajuća biljka koja naraste do visine od tek nekoliko centimetara, a pripada porodici Lamiaceae kojoj također pripadaju bosiljak, origano i ružmarin.
U narodu je poznata i pod nazivima divlji bosiljak, vrisak, dušica, pepriš, bukovica, tamjanika i čabrac. Često je miješaju s timijanom, ali riječ je o dvije različite biljke.
Majčina dušica (Thymus serpyllum) je biljka puzačica, dok timijan (Thymus vulgaris) raste uspravno. Razlika je vidljiva i kod listova i cvjetova. Listovi su kod timijana uži i lagano povinuti prema dolje, a cvjetovi su bijele i svijetloružičaste boje, dok majčina dušica ima cvjetove u tamnijoj nijansi ružičaste.
Ove biljke imaju sličan miris, a što se tiče okusa, majčina dušica ima nešto gorči okus od timijana.
Uglavnom se uzgaja, ali može rasti i u prirodi, a za začin se koriste listovi i stabljika ove biljke.
Uvjeti sadnje: ocjedito i siromašno tlo, sunčani položaji
Način razmnožavanja: sjemenom i reznicama
Vrijeme cvatnje: od svibnja do rujna
Visina: do 20 cm
Upotreba: kao začin u kulinarstvu i u ljekovite svrhe
Sadnja majčine dušice
Majčinu dušicu treba saditi na ocjeditom i siromašnom tlu, na mjestima do kojih dopire dosta sunčeve svjetlosti. Sadnja majčine dušice obavlja se tek nakon što prođe opasnost od mrazeva.
Može se razmnožavati sjemenom i reznicama. Iz sjemena se uzgajaju samo obična i divlja puzava majčina dušica. Sjetva sjemena obavlja se u rano proljeće. Sjeme se sije na supstrat u kontejnerima, a temperatura supstrata trebala bi iznositi od 15 do 21 stupanj. Biljke ne treba previše zalijevati jer u uvjetima povećane vlažnosti može doći do pojave bolesti.
Dobivene presadnice presađuju se u vrt u rano proljeće ili ljeto, nakon što se biljke dovoljno razviju, a između njim treba postojati razmak od 25 d0 40 cm.
Kad je u pitanju uzgoj pomoću reznica, s matičnih biljaka se u proljeće ili ljeti uzimaju mlade zelene reznice dužine 5 – 8 cm. Reznice se sade u supstrat pripremljen od treseta, kore i šljunka. Biljke preko zime treba zaštititi, a na otvoreno se presađuju sljedećeg proljeća.
Uzgoj majčine dušice
Majčina dušica je pogodna i za uzgoj u posudama, tako da ju možete posaditi u teglu i držati na prozorskoj dasci. Tako ćete imati začinsko bilje i kada su biljke na otvorenom u stanju mirovanja. Biljku možete početi uzgajati iz sjemena ili kupiti u rasadniku.
Kod uzgoja iz sjemena, sjetvu možete obaviti bilo kada između kasne zime i ranog ljeta. Sjeme se sije u male posude promjera 8 cm, ispunjene mješavinom za začinsko bilje, a kad se biljke razviju i ojačaju, potrebno ih je presaditi u veće posude (promjera najmanje 20 cm).
Majčina dušica zahtijeva vrlo malo zalijevanja, a u fazi rasta treba je jednom mjesečno prihranjivati hranjivom opće namjene. Biljke obično nakon tri godine postanu drvenaste pa ih je potrebno izvaditi iz tegle i razdijeliti korijenje.
Kako bi se povećala aromatičnost, tegle s majčinom dušicom treba držati na sunčanom mjestu. Biljku je nakon cvatnje potrebno orezati.
Berba i sušenje
S obzirom na to da je riječ o vazdazelenoj biljci, berba majčine dušice može se obavljati tijekom cijele godine. Listove koji će ići na sušenje treba brati prije cvatnje.
Sušenje većih količina majčine dušice obavlja se u sušnicama, pri čemu temperatura treba iznositi 40 – 50 stupnjeva. Biljke koje će se sušiti prirodnim putem treba držati na prozračnom i zasjenjenom mjestu.
Sastav i upotreba
Majčina dušica svoju intenzivnu aromu duguje eteričnim uljima čija količina ovisi o klimatskim uvjetima te vremenu berbe i načinu čuvanja. Glavni sastojci eteričnog ulja majčine dušice su timol i karvakrol.
Razina karvakrola raste tijekom ljetnih mjeseci kada se i inače povećava količina fenolnih spojeva u biljkama. Osim već spomenutih spojeva, eterično ulje sadrži i cimen, cineol i pinen.
Ljekovita svojstva
Majčina dušica se koristi za pripremu raznih preparata protiv kašlja. Osim toga, pomaže i razgradnji masne hrane i vrlo je dobra za probavu.
Od biljke se koristi gornji dio u cvatu i lišće koje sadrži najviše flavonoida, timola i tanina. Čaj od majčine dušice koristi se u liječenju prehlade, upale sinusa, promuklosti, bronhitisa i upale ždrijela. Može se koristiti i za ispiranje usta ili za grgljanje.
Majčina dušica je samostalno ili u kombinaciji s ružmarinom dobar lijek protiv glavobolje i živčanih problema.
Eterično ulje ove biljke ima antibakterijsko, antioksidacijsko i antigljivično djelovanje. Koristi se pri izradi paste za zube i vodice za ispiranje usta.
Treba naglasiti da majčinu dušicu treba umjereno koristiti jer pretjerana konzumacija može dovesti do malaksalosti, bolova u jetri i abnormalnog rada štitnjače. Trudnice bi u potpunosti trebale izbjegavati korištenje ove biljke u bilo kojem obliku jer može dovesti do pobačaja.
Majčina dušica u kuhinji
Primjena majčine dušice u kulinarstvu je raznolika. Ima specifičan, pikantan okus i može se koristiti kao začin uz gotovo sve vrste mesnih pečenja. Također se dodaje prženoj ribi i gulašu, a odličan je začin i za mnoga variva, umake i juhe od povrća. Sastavni je dio začinskog octa za salate i marinada.
Majčina dušica kao začin posebno je zastupljena u kuhinjama južne Europe. U Francuskoj se u svježem obliku dodaje umacima, juhama i gulašu, a sušena majčina dušica sastavni je dio mješavine provansalskih začina Herbes de Provence. Nalazi se i u jordanskoj mješavini začina zahar te egipatskoj mješavini dukka.
Na području srednje Europe koristi se kao začin za ribu, juhe te jela od jaja i piletine. Dosta je zastupljena i u SAD-u.
Majčina dušica će poboljšati i okus raznih vrsta tjestenina te jela od krumpira.
Od ostalih začina, majčina dušica se dobro slaže s celerom, češnjakom, lovorom, mažuranom i peršinom. Može se koristiti i za dekoraciju, a jelima se dodaje tek pred kraj kuhanja.
S obzirom na to da je riječ o dosta intenzivnom začinu, majčinu dušicu bi trebalo koristiti u umjerenim količinama kako ne bi nadjačala okuse ostalih sastojaka u jelima.
Bolesti i štetnici
Mogući štetnici koji se mogu javiti pri uzgoju majčine dušice su lisne uši, a za zaštitu se koristi vrtlarski sapun u tekućem obliku.
Zanimljivosti
Majčina dušica je porijeklom iz južne Europe, a kao začin su je koristili Egipćani i Grci, koji su njome aromatizirali piće i sireve.
Danas se ova biljka uzgaja u zemljama istočne i južne Europe te SAD-a i sjeverne Afrike. Zemlje u kojima se najviše proizvodi su Austrija, Bugarska, Francuska i Španjolska.
